Ova studija je poslužila kao inspiracija za noviju, pod nazivom "Homeopatija kod akutnih upala srednjeg uha kod dece: efekat lečenja ili spontano rešenje", koja je 2001. godine štampana u Britiš homeopatik džornal, a koja je imala za cilj da pokaže da li homeopatski tretman zaista proizvodi efekat, mimo spontanog procesa ozdravljenja. U istraživanju je učestvovalo ukupno 230 dece.
Tada je određen početni rok od šest sati, odnosno četvrtina vremena koja je ranije otišla na placebo tretman, i drugi rok od dvanaest sati od posete lekaru. Ako pacijent nije osetio značajno poboljšanje nakon šest sati primao bi dozu drugog homeopatskog leka. Ako se stanje ne bi poboljšalo ni nakon narednih šest sati, započelo bi se lečenje antibioticima.
Rezultati su pokazali da je devedesetoro dece (39 %) bilo bez bolova u roku od šest sati, a sedamdeset šestoro (33 %) osećalo poboljšanje nakon što je i drugi homeopatski lek uveden (dvanaest sati od posete lekaru). A, to je pola vremena kraće u poređenju sa ranije istraženim uticajem placeba. Ipak, šezdeset četvoro (28 %) je moralo da započne terapiju antibioticima.
Ovo znači da se homeopatski tretman pokazao 2,4 puta bržim od placeba u kontroli boli! Važno je napomenuti i da nijedno od 230 dece nije imalo komplikacije od tretmana.
Prethodna studija dr Frizea i saradnika iz 1997. godine, u kojoj su deca praćena tokom dužeg perioda, pokazala je i da ona deca koja primaju homeopatski tretman ređe dobiju novu akutnu inflamaciju uva u poređenju sa decom koja primaju antibiotike.
Nema komentara:
Objavi komentar