Osteopatija je nastala u SAD krajem XIX veka, a za njenog osnivača se smatra dr Endrju Tejlor Stil (Andrew Taylor Still), koji je bio uverenja da uzimanje lekova često uzrokuje više štete nego koristi. On je davne 1892. godine osnovao Američku školu osteopatije u Misuriju, i sastavio priručnik manipulacije, ishrane i stila života...
Ovaj sistem stvoren je kao alternativa podvrgavanju operacijama i terapijama lekovima. Osnovna ideja je bila da se razvije zdravstveni sistem koji će uz minimalnu stimulaciju podržati sposobnost tela da se samoisceljuje i taj sistem je nazvao osteopatijom.
Naime, proučavajući odnos između lokomotornih funkcija, uverio se da se mnoge bolesti mogu ublažiti ili potpuno izlečiti bez upotrebe lekova. Ključ je bio pronaći i ispraviti anatomske promene koje oštećuju slobodan protok krvi i funkciju nerava.
Osteopatska medicina se, naime, zasniva na uverenju da većina bolesti stoji u vezi s problemima u koštano-mišićnom sistemu i da su strukture i funkcije u telu povezane.
Stil je bio uverenja da svaka bolest zapravo nastaje sa strukturnim problemima u kičmi. Jer nervi kičme spajaju različite organe u telu. Tako, kada postoji problem sa kičmom, nervi šalju i abnormalne signale organima. Ove tzv. "osteopatske lezije" je smatrao da se mogu lečiti osteopatskim manipulacijskim tehnikama koje će vratiti nerve u normalnu funkciju te omogućiti slobodan protok krvi.
Šta zapravo čini posetu osteopati? Pored pitanja o ličnoj istoriji bolesti, fizičkom stanju i stilu života, obavlja se fizički pregled kostiju, zglobova, mišića, ligamenata i tetiva. Posebno se usmerava pažnja na držanje, kičmu i ravnotežu, a u pregled može biti uključeno i merenje promene temperature kože i aktivnosti znojnih žlezda.
Iz osteopatije su se dalje razvile tehnike kao kraniosakralna terapija, koja je zapravo blaga manipulacija kosti glave u cilju vraćanja ravnoteže u celom telu.
Kakav je odnos hiropraktike i osteopatije, budući da pojmovno deluju blisko? Dok hiropraktičari imaju tendenciju da se koncentrišu na dijagnozu i lečenje stanja kičme, osteopate uvek uzimaju u obzir i doprinos mišićnog sistema.
Za koga se odlučiti? Jedan od predloga je da se kod problema sa kičmom, kao što su bol u leđima i mišićima, te u slučaju išijasa i čestih glavobolja, možda najbolje obratiti hiropraktičaru, dok su bakterijske i virusne infekcije, te sistemske bolesti koje zahtevaju lekove i agresivnije lečenje - izazov na koji će pogodnije odgovoriti osteopata.
Nema komentara:
Objavi komentar